U Hercegovini jesen ne počinje samo promjenom vremena. Prepoznaje se i po šipku na tržnicama, mirisu pečene bundeve te jabukama – a sve ove namirnice osobito vežemo za mjesec listopad. Te su namirnice dio lokalne prehrambene tradicije, ali i vrijedan izbor za svakodnevni jelovnik. Nekada su se koristile ponajprije zato što su u jesen bile dostupne, mogle su se čuvati ili preraditi, a od jedne se namirnice pripremalo više različitih jela.

Šipak, poznat i kao nar, posebno je prepoznatljiv hercegovački plod. Uzgaja se u vrtovima i okućnicama, a u jesen se bere i prodaje na tržnicama. U domaćinstvima se najčešće jedu njegova sočna zrnca, a plod se prerađuje u sok, sirup ili slatko. U Hercegovini je poznata sorta glavaš, a među sortama postoje razlike u slatkoći i kiselosti. Šipak se uzgaja već tisućama godina, njegovo se podrijetlo povezuje s područjem Irana i srednje Azije, odakle se proširio prema Sredozemlju. Zrnca su dobar izbor kada želimo obroku dodati svježinu, vlakna i vitamin C. Mogu se umiješati u jogurt ili zobenu kašu, posuti po salati ili poslužiti uz sir. Sok je ukusan, ali cijeli plod više zasiti jer se njime unose i vlakna. Domaći sirupi i slatko, s druge strane, često sadrže dosta dodanog šećera pa ih je dobro koristiti kao dodatak, a ne kao svakodnevnu zamjenu za voće.

Bundeva se u jesenskoj kuhinji cijeni zbog dostupnosti, blagog okusa i raznolike primjene. Može se peći, kuhati za juhu, dodati rižotu ili koristiti za nadjev pite, a njezine se sjemenke mogu osušiti i ispeći. Različite vrste bundeve specifične su po veličini, boji, teksturi i slatkoći. Podrijetlom je iz Amerike, gdje se uzgajala prije više tisuća godina, a poslije se proširila i u europsku kuhinju. Narančasto meso sadrži karotenoide, među njima i beta-karoten. Koristan je kuhinjski trik dodati jelu malo ulja ili ga poslužiti uz namirnicu koja sadrži masnoću, primjerice jogurt ili sjemenke. Tako se karotenoidi iz obroka bolje iskorištavaju. Sjemenke su hranjive, ali zasitnije od mesa bundeve pa ih je dovoljno dodati u manjoj količini. Ako je bundeva velika, dio se može ispeći i zamrznuti za juhu ili pire, čime se smanjuje bacanje hrane.

Jabuke su praktične za užinu, ali i za pripremu kompota, pita i drugih jednostavnih jela. Njihova se svojstva razlikuju od sorte do sorte: Gala je najčešće slatka i sočna, Granny Smith čvrsta i kiselkasta, a Idared i Jonagold često se koriste i za jelo i za pečenje. U Bosni i Hercegovini uzgajaju se i stare, odomaćene sorte čiji su nazivi i svojstva dio lokalne voćarske baštine. Jabuka s korom dobar je izvor vlakana, stoga je dovoljno dobro je oprati umjesto guliti – naravno, ukoliko smo sigurni u porijeklo i izostanak prekomjernog tretiranja pesticidima. Za užinu je možemo kombinirati s jogurtom ili šakom orašastih plodova jer takav spoj dulje zasiti nego sama jabuka. Za pitu i kompot vrijedi kušati voće prije dodavanja šećera jer zrelije i slađe jabuke često ne trebaju mnogo dodatnog zaslađivanja.

Tradicionalna se jela mogu uklopiti u uravnoteženu prehranu bez odricanja od okusa. Dovoljno je češće birati cijeli plod, a sokove, sirupe i slatka jela promatrati kao dodatak jelovniku. Tako šipak, bundeva i jabuke ostaju ono što su oduvijek bile na hercegovačkom stolu — sezonske namirnice koje povezuju obiteljske običaje s jednostavnim, svakodnevnim obrocima.
Sve ove namirnice iskoristili su i pripremili naši učenici - smjera kuhar na svojim radionicama praktične nastave, te posjetama vrtićima – njihove dojmove pogledajte na školskim mrežnim stranicama.