Gastro 2012

Tko čeka, dočeka
Od 1997. do 2007. godine naša je škola redovito sudjelovala na Međunarodnom natjecanju učenika turističko-ugostiteljskih škola pod nazivom GASTRO. Iz godine u godinu učenici naše škole (u daljnjem tekstu: Škola) ostvarivali su sve bolje i bolje rezultate. Osvojili su brojna odličja, plakete i javna priznanja. O tomu smo redovito izvješćivali u ranijim brojevima Stuška pa neka nam ovo posluži kao uvod u naslovnu temu.
Četiri godine zaredom (2008. - 2011.) Škola nije sudjelovala na Gastru jer joj je nadležno Ministarstvo uskratilo financijsku potporu, a Škola nije bila u mogućnosti sama iznaći potreban novac za pripremu i odlazak na natjecanje. Zahvaljujući dolasku gospodina Zlatka Hadžiomerovića na čelo Ministarstva i njegovoj uviđavnosti prema školstvu i prosvjeti općenito, ukazala nam se prilika ponovno sudjelovati na Međunarodnom natjecanju u Republici Hrvatskoj. Dok smo “prisilno“ odmarali od Gastro natjecanja u Hrvatskoj, pripremali smo se i sudjelovali na domaćim bh. natjecanjima na kojima je, doduše, manja konkurencija pa samim time manja i draž za natjecanje. Istina, manji su i troškovi pripreme, kao i odlaska i boravka u mjestu natjecanja.
Svekolikoj je bh. javnosti općepoznato da smo i na ''domaćemu terenu'' gdje god smo se pojavljivali osvajali mahom prva mjesta, odličja, priznanja, pohvale i nagrade prosudbenih povjerenstava. Sada se vratimo naslovnoj temi.

Tijek pripreme za Gastro 2012.
Stručni aktivi Škole od početka veljače do polovine travnja, praktički od Božića do Uskrsa, pripremaju odabrane učenike za ovogodišnje GASTRO natjecanje u Dubrovniku. Nakon uvježbavanja potrebnog znanja i vještina provedene su probe i generalna proba te se s ushićenjem iščekivao dan odlaska u Dubrovnik. Osvanuo je i taj dan, 16. travnja. Ni kiša koja nas je cijelim putem pratila nije pokvarila dobro raspoloženje, optimistične i samouvjerene skupine naših natjecatelja. Po dolasku u Dubrovnik smjestili smo se u prekrasne sobe hotela Argosy, nakon čega smo obavili sve potrebne prijave za natjecanje. Poslije raznovrsnim jelima bogate večere najavljena je konferencija za ravnatelje i mentore koju će predvoditi najodgovorniji ljudi iz organizacije natjecanja (uglednici Vlade RH, Županije, Grada… predsjednici s članovima različitih povjerenstava i sl.). Informacije koje nam se priopćavaju zbunjuju nas i ne možemo vjerovati da je to tako. Potkraj konferencije s negodovanjem prilazimo radnom stolu tražeći pojašnjenje zašto materinski jezik nas bh. Hrvata tretiraju kao strani jezik. Istina, mi jesmo stranci u Hrvatskoj, ali hrvatski je uvijek bio i, iskreno vjerujemo, uvijek će ostati naš materinski jezik jednako kao što je i, nazovimo to tako, jezik hrvatskih Hrvata. Dodatno nas je rastužila činjenica da se ovakvo nešto događa upravo u školstvu pa se u čudu pitamo tko su to ti baštinici i čuvari hrvatskoga jezika. Da bi nas donekle utješili i zadržali da ne odustanemo od natjecanja (jer im to nikako ne bi išlo u prilog) obećavaju nam da će nastojati ispraviti tu pogrešku. Vjerujući u obećanje ipak smo optimistično čekali novo jutro i početak natjecanja.

No, ne lezi, vraže. Obećanje ludom radovanje. Obmanuli su nas. Iako smo obeshrabreni činjenicom da nemamo mogućnosti natjecati se u konkurenciji svih sudionika, tj. na državnoj razini, naši učenici nastupaju u svojim disciplinama. Budući da su u izvlačenju parova (ždrijebanju) mogli sudjelovati samo u skupini stranih škola (Makedonija, Armenija, Italija i BiH), njihovi nastupi tretirani su kao revijalni dio programa. Domaće (hrvatske) škole su zasebna skupina, a ostali su im poslužili da natjecanje dobije obilježja međunarodnog karaktera. Na stranici 19. i 23. Pravilnika o natjecanju koji se odnosi na 7. disciplinu (Poslovanje recepcije) i na 9. disciplinu (Predstavljanje turističke destinacije) stoji: „Članovi ekipe će izlagati na hrvatskom jeziku i stranom jeziku koji su odabrali, a strani natjecatelji (dakle i mi) na jeziku koji su odabrali za natjecanje, a koji im nije materinji.“ Kako to drukčije shvatiti, nego da se sve one koji znaju hrvatski jezik, a pogotovu nas Hrvate iz BiH kojima je hrvatski materinski jezik i koji radimo po istomu planu i programu kao i sve hrvatske škole za ta zvanja, onemogućiti da budemo u natjecanju konkurentni hrvatskim školama. Na istoj stranici Pravilnika stoji i ovo: „Prilikom rješavanja situacije podjednako se treba koristiti hrvatski jezik i prijavljeni strani jezik.“ Ovo također tumačimo kao i naprijed navedeno. Dodamo li svemu ovome i tu nelogičnost da su sva ocjenjivačka povjerenstva državna, tj. da ni u tomu pogledu (što ranijih godina nije bio slučaj) ne postoji međunarodna zastupljenost, onda je logična i činjenica da su inozemne škole uz interesnu korist organizatora samo revijalni dio manifestacije.

Također treba napomenuti kako je, pored brojnih drugih nedostataka u organizaciji, naša profesorica Ines Skoko zamoljena da zamijeni osobu koja je u 9. disciplini trebala simulirati (glumiti) određene scene. Ona je prihvatila misleći da se to odnosi na jedan manji broj nastupa, ali je morala ostati do kraja.

Sve u svemu, naši učenici su u svim zastupljenim disciplinama pokazali zavidno znanje i izvanredne vještine, što nas čini ponosnima. Evo naziva disciplina i imena naših učenika s ovoga natjecanja:

Gastronomske discipline
Pripremanje menija – Josipa Tomić
Posluživanje menija – Mateo Divković
Pripremanje slanog i slatkog jela pred gostom za dvije osobe – Ana Živkušić
Pripremanje barskih mješavina – Denis Voloder

Hotelijerske i turističke discipline
Poslovanje recepcije hotela (simulaciju na zadanu situaciju) – Ana Marić
Predstavljanje turističke destinacije – Ana Subašić


Uz ravnatelja Perkana Pervana učenike su na natjecanju pratili mentori Marinko Vrljić, Vlado Jurić, Nikola Raič, Miroslav Kujundžić, Ines Skoko i Jure Filipović. U pripremanju učenica u hotelijersko-turističkim disciplinama sudjelovali su i mentori Bernardica Miličević i Robert Buhić. Prof. Buhić zaslužuje posebnu zahvalnost za vrlo predan rad na obučavanju i uvježbavanju učenica koje su Školu predstavile u punom sjaju.

Jure Filipović, prof.